Hronični alkoholizam je izuzetno kompleksan problem ne samo zato što uništava čovjekov život, već i zato što je teško uspostaviti njegove prave mehanizme. Novi razvoj američkih naučnika sa istraživačkog instituta Scripps u La Jolli mogao bi pružiti ključ za dešifriranje ovog fenomena.
Specijalisti vjeruju da je uzrokovana genetskim poremećajem. Članak objavljen u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences navodi da uzrok hroničnog alkoholizma mogu biti mutacije i oštećenja gena GIRK3. Naučnici su do ovog zaključka došli eksperimentom s miševima. Postali su hronični alkoholičari nakon što su stručnjaci "isključili" navedeni gen.
Istraživači objašnjavaju da oštećenje ili odsustvo GIRK3 gena pogoršava zadovoljstvo konzumiranja alkohola i izaziva želju za pićem iznova i iznova. Što je još gore, kod ovog genetskog oštećenja može se uočiti i obrnuti fenomen. To je kada se zadovoljstvo pijenja osjeća na izuzetno niskom pragu i stoga se pije više alkohola da bi se osjetila radost na odgovarajućem nivou.
Autori studije su otkrili da alkohol značajno utiče na rad posebnih kanala na površini neurona u mozgu, vezanih za aktivnost gena iz porodice GIRK. Kod "normalnih" miševa, tokom ispijanja, učestalost i jačina impulsa u centru zadovoljstva su se povećavale pod uticajem molekula etil alkohola. Ali kod miševa sa isključenim genom, signali zadovoljstva su bili preslabi i nastojali su da izbace što više alkohola u što kraćem vremenu.
Zato naučnici veruju da je njihova druga hipoteza najverovatnije tačna, a to je da sa defektom GIRK3 gena alkohol počinje da deluje manje, što izaziva želju da se pije više. Vjeruju da će, ako uspiju sintetizirati preparat koji pojačava rad GIRK3-kanala u tijelu kroničnih alkoholičara, moći kontrolirati svoje prejedanje.