Prof. Dr Vasil Karakostov: Vertebroplastika vraća snagu pršljenova za 7 minuta

Sadržaj:

Prof. Dr Vasil Karakostov: Vertebroplastika vraća snagu pršljenova za 7 minuta
Prof. Dr Vasil Karakostov: Vertebroplastika vraća snagu pršljenova za 7 minuta
Anonim

Monografija "Osteoporotske i patološke frakture pršljenova. Tehnike perkutane augmentacije” više nema štampe. Predstavlja najveću sopstvenu seriju uzastopnih pacijenata sa osteoporotičnim i patološkim prelomima kičme, a njen autor je načelnik Klinike za neurohirurgiju UMBAL-a „Sv. Ivan Rilski", prof. Vasil Karakostov.

Kao vodeći nacionalni stručnjak u oblasti neurohirurgije kičme, prof. Karakostov u svojoj knjizi opisuje sopstvene algoritme ponašanja i preporuke za donošenje odluka u vezi sa dijagnostikom i lečenjem pacijenata sa osteoporotskim i patološkim frakturama pršljenova. Studijom su obuhvaćena 994 slučaja (319 muškaraca i 675 žena) koje su liječili prof. Karakostov i njegov tim na Univerzitetskoj klinici MU-Sofija u periodu 2007-2018.

Prosječna starost pacijenata bila je 73,4 godine. Najstariji od njih ima 94 godine, a najmlađi tek 20 godina. Riječ je o dvije inovativne, minimalno invazivne hirurške tehnike za liječenje boli i jačanje kičme kod pacijenata s prijelomima kičme zbog osteoporoze, traume ili metastaza od malignih bolesti.

Osteoporotski prijelomi se javljaju kod 30 do 50% ljudi starijih od 50 godina. Prema jednoj studiji, oko 820.000 Bugarki je pod povećanim rizikom od oseoporotskih fraktura kralježaka.

Šta se podrazumeva pod osteoporotičnim frakturama, prof. Karakostov?

- Osteoporoza je sistemska bolest koja uglavnom pokriva dob nakon 50 godina, a u većoj mjeri pogađa žene. Odnosno, mnogo češće obolijevaju od osteoporoze, a manje muškarci. To je zbog hormonalnih karakteristika koje se javljaju u ženskom organizmu nakon menopauze, a povezane su sa nedostatkom jednog od karakterističnih hormona za žene - estrogena, koji ima veze sa "hvatanjem" naslaga kalcijuma u kostima i, u posebno, što se nas tiče, u pršljenima.

Kršljenovi su porozne strukture koje su napravljene od proteinskih pločica oko kojih se nakupljaju stupovi kalcijuma, slično stalaktitima i stalagmitima. Ova porozna struktura ne samo da obezbeđuje snagu pršljenova, već je i mesto gde se nalaze ćelije koštane srži koje proizvode krv. Kada se koštane ploče stanji i postanu manje, to dovodi do smanjenja ukupne snage kralježaka. Tada sav teret koji nosi kičma - a uglavnom je na pršljenovi - dovodi do njihovog gnječenja.

Pršljenovi poprimaju oblik klina ili oblatne koji se zgnječi pritiskom. To su upravo osteoporotski prijelomi. Javljaju se uz minimalne fizičke napore, najčešće u domaćim uslovima - oštrije sjedenje, saginjanje, pri podizanju čak i lonca, a zimi klizanje i padanje dovode do prijeloma. Prijelomi kralježaka su bolni i iscrpljujući jer je svaki pokret pacijenta praćen oštrim bolom. Obično u ležanju i mirovanju tegobe se smire, ali svaki put kada ustanete, ovi bolovi se ponavljaju i to čini pacijente adinamičnijim, a u ovoj dobi to nije dobro.

Koja su područja kičme najosjetljivija, da tako kažem, i mogu li se ovi prijelomi dogoditi?

- Najčešće su to područja sa najviše stresa - lumbalni i grudi. Stoga kod pacijenata, posebno kod žena, kada se osteoporoza ne liječi i dugo nemaju tegoba (osteoporozu nazivaju „tihi ubica”), kralješci se polako smanjuju, dobijaju klinasti oblik i čini se da žene postaju kraće.

Grube se - dobija se takozvana udovička grba. Veoma je karakteristično da osteoporoza pogađa uglavnom mršave dame.

Statistika pokazuje da samo 1/3 ljudi sa frakturama pršljenova završi u medicinskim ustanovama. Koji je razlog tome?

- Uglavnom, ovi prijelomi pršljenova nisu toliko bolni, a pacijenti zanemaruju minimalne pritužbe na bol, ne obraćaju im se puno pažnje i stoga ih nije klinički dijagnosticirati. Nisu razlog da se pacijent pregleda, jer osjećaji kod nekih nisu tako jasni - nema jakog bola u određenom području, već opće bolnosti u kralježnici. Većina doktora koji primaju ove pacijente kaže: "To su starosne promjene" i propisuju fizioterapiju, balneoterapiju, lijekove itd. Bol u jednom trenutku postaje dio svakodnevnog života pacijenta i on to prihvaća kao datost dobi. Zbog toga ovi pacijenti ne završavaju u medicinskim ustanovama.

Image
Image

Prof. dr Vasil Karakostov

A kako se postavlja dijagnoza?

- Dijagnoza se postavlja rendgenskim snimkom, po mogućnosti skenerom ili magnetnom rezonancom. Rendgen ne daje detalje koji su od velike važnosti za pacijente - nazubljene ivice pršljenova, prisustvo horizontalnih pukotina na njihovom telu koje podsećaju na ljuštenje, kao i razne pukotine. Ovo se ne može vidjeti na rendgenskom snimku. Rendgen pokazuje već naprednije i grublje promjene kada se tijelo pršljena promijeni do te mjere da se po obliku i veličini razlikuje od susjednih pršljenova.

Međutim, šta se dešava ako se ova promjena ne tretira?

- Kod dijela pacijenata ovi prijelomi, ta spljoštenja, dostižu krajnost, potpuni kolaps u strukturi pršljena. Pršljenovi su deformisani gotovo poput plastike, što smanjuje prostor kroz koji nervi izlaze sa strane, a to već dovodi do akutnog bola, koji može okružiti područje gdje je prijelom poput obruča. U ovoj fazi se ne mogu primijeniti ove minimalno invazivne tehnike koje se u početnoj fazi koriste za održavanje visine pršljena i njegovo zacjeljivanje. Zatim se rade otvorene operativne intervencije.

U svojoj monografiji opisujete dvije inovativne, minimalno invazivne hirurške tehnike za liječenje boli i jačanje pršljenova kod pacijenata sa prijelomima kičme. Šta su oni?

- Savremeni minimalno invazivni tretman je vertebroplastika i kifoplastika. Vertebroplastika se radi pod rendgenskom kontrolom sa jednom ili dvije igle, kroz koje se probija ovo slomljeno tijelo pršljena i ubrizgava supstanca nalik pasti za zube, koja nakon 7 minuta stvrdnjava i jača pršljen. A uz određenu količinu ove tvari, kralježak se može podići tako da vrati svoju visinu. Osnova ove metodologije je da se neinvazivnom metodom, odnosno indirektnom hirurškom intervencijom dođe do tijela pršljena, kako bi se izbjegao element povećanja rizika od otvorene operacije.

Kifoplastika je varijanta vertebroplastike, a kod ove metode, zajedno sa iglom koja prodire u tijelo pršljenova, ubacuje se balon kako bi se napravio dovoljno udoban kavitet u koji ovaj cement može upasti. Obje tehnike su podjednako efikasne, a vjeruje se da je kifoplastika tehnika koja smanjuje mogućnost izlijevanja cementa iz tijela pršljena. Ali uz dovoljno dobre tehničke performanse i odabranu dobru vrstu cementa, ova curenja su izbjegnuta. Zapravo, vertebroplastika je efikasnija i finansijski manje opterećuje zdravstveni sistem ili pacijenta.

Koje su prednosti ovih metoda?

- U 7. minuti nakon ubrizgavanja cementa, on je već apsolutno stvrdnuo i pacijent može otići isti ili sljedeći dan bez ikakvih pritužbi. Nije potrebno, kao nekada, šest mjeseci ležati u gipsanim krevetima ili korzetima, nositi tako tvrde korzete, koji ionako ne mogu dovoljno dobro imobilizirati pacijenta. A više ležanje kod odrasle osobe dovodi do rizika od tromboze, tromboembolije, kongestivne upale pluća. S tim u vezi, oko 80% ovih pacijenata, koji nisu pravilno liječeni, umire na kraju prve godine. Ako pacijent mnogo leži, to nije dobro za njega i ishod je nepovoljan.

- Da li vertebroplastika ima kontraindikacije?

- Postoje kontraindikacije. Zatim, kada je kralježak zahvaćen nekim upalnim procesom, nije indicirano da se radi vertebroplastika dok se ne likvidira.

Spomenuli ste da je vertebroplastika finansijski efikasnija za zdravstveni sistem i pacijenta. Šta ovo znači?

- Obično NHZO nadoknađuje skoro 80 do 90% vertebroplastike. A kako je kifoplastika skuplja, a Fond izdvaja isti iznos novca za obje metode, refundacija za kifoplastiku je zapravo oko 50 do 60%.

Preporučuje se: