Dr. Cvetanka Yanakieva: Nedostatak vitamina može dovesti do smrti

Sadržaj:

Dr. Cvetanka Yanakieva: Nedostatak vitamina može dovesti do smrti
Dr. Cvetanka Yanakieva: Nedostatak vitamina može dovesti do smrti
Anonim

U posljednje vrijeme mnogo se govori o tzv gorkih orašastih plodova i tačnije za vitamin B-17, da je veoma koristan i da može uništiti ćelije raka. Doktori to ne preporučuju, a njihovo distanciranje od zloglasnog vitamina objašnjava se nekom velikom zavjerom s ciljem da se ljudima oduzme jedini lijek koji ih može izliječiti od strašne bolesti. Nadamo se da možete objasniti gdje leži istina i da li vitamin B-17 zaista ima tako jedinstvena svojstva da ubije rak?

Zamolili smo naš stalni konsultant dr. Tsvetanka Yanakieva za komentar. Završila je Medicinsku akademiju u Sofiji. Magistrirao je medicinu. Ima priznatu specijalnost iz sportske medicine. Radila je u Regionalnoj bolnici u Lomu, u Nacionalnom centru za medicinu sporta, u Medicinskom centru za rehabilitaciju i medicinu sporta, u ordinaciji sportske medicine. Postoje specijalizacije iz: "Sportska medicina", "Ultrazvuk", "Toksikologija", "Anesteziologija i reanimacija" i "Zdravstveni menadžment". Takođe ima višegodišnje iskustvo u oblasti sportske medicine, prevencije, ishrane i mršavljenja, kao i oporavka i biostimulacije.

Dr. Yanakieva, mogu li gorki orasi zaista uništiti ćelije raka, kako tvrdi naš čitatelj? Šta se krije iza tzv vitamin B-17?

- Ne postoji takav "vitamin". Postoji supstanca koja se tako zove, ali nema nikakve veze sa vitaminima, za koje svi znaju da su korisni i vitalni. Naprotiv, kada se razgradi u našem tijelu, ova supstanca oslobađa cijanide, koji su jako otrovni. Prvo moram da razjasnim koja je biološka uloga vitamina i zašto ne može biti svaka supstanca koju neko može da smisli da nazove vitaminom. Hiljade hemijskih reakcija koje se odvijaju u ćelijama svake sekunde izvode se pomoću posebnih visoko specijalizovanih proteinskih molekula zvanih enzimi. Imaju složenu strukturu čiji je najvažniji dio aktivni centar. On tretira supstancu koju bi trebalo da pretvori kao bravu u ključ. Ako je brava oštećena, hemijska reakcija je nemoguća. U oblikovanju aktivnih centara učestvuju vitamini. Bez njih neće se moći odvijati ključne biohemijske reakcije u metabolizmu i ćelije će umrijeti, a s njima i cijeli organizam. Stoga su vitamini vitalno neophodni i moraju se unositi hranom izvana. Njihov nedostatak, nazvan avitaminoza, uzrokuje ozbiljne bolesti, uključujući i one koje dovode do smrti.

Ima li slučajeva avitaminoze u našoj zemlji?

- Srećom, kod nas je nedostatak vitamina prošlost, ali se i dalje javlja hipovitaminoza, nedovoljna količina vitamina, najčešće kao posljedica nepravilne ishrane i drastičnih dijeta.

Vratimo se na "naš vitamin" B-17. Da li je ova supstanca odavno otkrivena za medicinu?

- Istorija "magične" droge počela je 1830. godine, kada je supstanca zvana amigdalin prvi put izolovana iz gorkih badema. Kasnije je ova supstanca pronađena u velikom broju biljaka - u košticama gorke kajsije, breskve, trešnje, šljive, sjemenke jabuke.

Koja je supstanca amigdalin?

- Ovo je supstanca iz grupe cijanogenih glikozida - jedinjenja glukoze sa drugima,

najčešće otrovne supstance,

koje biljke koriste za zaštitu. Biljke te tvari pohranjuju zajedno s enzimima koji su potrebni za njihovu razgradnju i pretvaranje iz inertnih u visoko toksične tvari. U ovom slučaju radi se o enzimu glukozidazi, koji je, osim gorkih orašastih plodova, prirodna komponenta našeg probavnog sistema.

Šta se dešava u našem tijelu kada žvačemo i progutamo gorki badem?

- Amigdalin hidrolizira i razlaže na glukozu, prirodnu aromu benzaldehida i cijanovodičnu kiselinu ili cijanovodonik. Ne postoji osoba koja ne zna da su jedinjenja cijana veoma otrovna. Mnogi ljudi su čuli i za cijanovodončnu kiselinu. Prije stotinu godina koristio se za borbu protiv štetočina, insekata i glodara. Ali to je često rezultiralo smrću. Cijanidi su dugo bili omiljeno oružje trovača, stvarno i književno.

Kako cijanovodonična kiselina utiče na nas?

- Teško je nazvati cijanovodičnu kiselinu korisnom. Jednom u tijelu, nepovratno blokira djelovanje brojnih enzima uključenih u ćelijsko disanje i dovodi do gladovanja tkiva kisikom i smrti. Smrtonosna doza je 3,7 mg/kg tjelesne težine – oko 300 mg za odraslu osobu. Ova količina može biti sadržana u 60-80 g orašastih plodova. A za dijete samo 10 orašastih plodova može biti pogubno. Zapaženi su nesretni slučajevi kada se višnja kod kuće pravila od višanja bez koštica.

Druga komponenta amigdalina - benzaldehid, u dozvoljenim dozama -5 mg/kg, je bezopasna. Daje karakterističnu aromu gorkog badema jer se mali dio amigdalina razgrađuje vlastitim enzimom prije nego što se čak i žvače. U malim dozama, daleko manjim od prirodnog sadržaja u orašastim plodovima, koristi se u prehrambenoj industriji. Od kada je primio amigdalin testiran je da li može

koristi se za liječenje

različitih bolesti, uključujući rak. Ovi pokušaji nisu doveli do ljekovitih učinaka i imali su toksične posljedice. I još prije kraja 19. stoljeća, glikozid je prepoznat kao beznadežan i štetan. Nema dokaza da liječi bilo koju bolest, a još manje rak.

Zašto ga onda hvale kao ubicu ćelija raka?

- Početkom pedesetih godina prošlog veka, američki lopov, Ernst Krebs, reanimirao ga je. On ga reklamira kao novi i jedinstveni lijek protiv raka koji navodno liječi bolest, čak iu njenim posljednjim stadijumima. Kako bi izbjegao klinička ispitivanja potrebna za registraciju takvog preparata, koja traju godinama, vrlo su skupa, a rezultati nepredvidivi, Krebs ga prodaje pod imenom vitamin B-17 ili laetril. Izjavljuje da je uzročnik raka nedostatak vitamina, posebno vitamina B-17, pa je ovo najefikasniji lijek protiv njega. Naravno, nema dokaza za to. Nisu obavljeni testovi. Naravno, odmah je zabranjen.

Zabrana očigledno ima suprotan efekat

- Nema bolje reklame za nedokazan i opasan lijek od njegovog neodobravanja i zabrane od strane institucija. Ovo samo podstiče interesovanje za njega. Čak i sada na internetu postoji velika količina informacija o blagotvornim svojstvima ove "neprepoznate supstance", o antikancerogenim svojstvima gorke koštice kajsije i svjetskoj zavjeri protiv ovog jedinstvenog lijeka i njegovog tvorca. Na bugarskom tržištu možete čak pronaći čitavu knjigu koja ga proglašava ubicom od raka. Teško je procijeniti koliko je ljudi skratilo život zbog odbacivanja tradicionalne terapije u korist "čarobnih" tableta. Prije nego što se pouzdate u bilo koji čudotvorni lijek, dobro razmislite o tome. Nije li ovo još jedan čarobni "vitamin"? I zar nećete pasti u mrežu još jednog "spasitelja" čovječanstva od bolesti, starosti i smrti?

Preporučuje se: