Krasimir Balakov: Imao sam napade kratkog daha - zato sam počeo da treniram fudbal

Sadržaj:

Krasimir Balakov: Imao sam napade kratkog daha - zato sam počeo da treniram fudbal
Krasimir Balakov: Imao sam napade kratkog daha - zato sam počeo da treniram fudbal
Anonim

Krasimir Balakov je iz legendarne generacije fudbalera koji je doveo bugarsku reprezentaciju do 4. mesta na Svetskom prvenstvu u SAD 1994. Tada je zajedno sa Hristom Stoichkovim izabran u idealnu ekipu prvenstva. Balakov je bio igrač broj 1 Bugarske 1995. i 1997. godine. Za reprezentaciju je debitovao 2. novembra 1988. u svjetskim kvalifikacijama protiv Danske (1:1 u Kopenhagenu). Poslednji meč odigrao je 30. aprila 2003. protiv Albanije (2:0 u Sofiji).

Balakov je rođen 29. marta 1966. godine u selu Hotnica, oblast Veliko Tarnovo. Igrao je za "Eter" (1983 - 1990), "Sporting" Lisabon (Portugal) (1991 - 1995) i "Stuttgart" (Nemačka) (1995 - 2003).

Njegova trenerska karijera je započela u julu 2003. godine u "Štutgartu", prošao je kroz "Grasshopper", "St. Gallen", "Chernomorets" (Burgas) i od maja 2014. godine je glavni trener "Litexa" (Lovech).

Legendarni fudbaler je posebno za "Doktor" otkrio kako održava odlično zdravlje.

G. Balakov, imate li povrede od fudbala?

- Ili sam rođen pod sretnom zvijezdom ili je sve što sam uradio tako ispravno i zdravo da sam jedan od rijetkih fudbalera bez operacije u svojoj karijeri. Imao sam povrede koje su normalne za ovaj sport, ali ništa teže. Hvala Bogu da jeste.

Koji su doktori brinuli o vama tokom vaše fudbalske karijere?

- U stranim timovima u kojima sam igrao oslanjao sam se na dosta dobre specijaliste-sportske doktore. Ovo polje se veoma razlikuje od onoga što radi običan ortoped, hirurg ili drugi lekar. Jer profesionalni sportista mora da se oporavi od povrede mnogo brže od normalne osobe. Imao sam sreću da sam naišao na veoma dobre stručnjake i u Sportingu iz Lisabona i u Štutgartu. Na primjer, gripa fudbalera ne može se liječiti antibiotikom deset dana. Ako progutam antibiotik 10 dana, onda moram mirovati 5 dana. To je previše vremena za profesionalni sport. Koristimo takve lijekove koji vas dignu na noge 3 do 5 dana, kako biste brzo ušli u trenažni proces. Sve se leči brzom metodom, osim ako se radi o nekoj ozbiljnoj bolesti. Ako se radi o povredi, ljudi idu na liječenje u Pavel banju 15 dana. Naravno, veoma je zdravo, ali fudbaler si to teško može priuštiti. Imamo i druge metode kojima postižemo isti efekat za kraće vreme. Ovo je sportska medicina za razliku od normalne medicine. Svake godine se izdaju novi uređaji specifični za sportsku medicinu za brži oporavak. Već su dostupni u Bugarskoj.

Jeste li sada zdravi? Kada se probudite ujutro, da li vas nešto boli?

- Mnoge moje kolege se žale. Ali kada se probudim, nemam bolove - ni u leđima ni u nogama. Nadam se da će tako biti i u budućnosti. Možda je to genetski, možda je to moj stil života i naravno sreća.

Zar nikada u životu niste bili u bolnici?

- Bio sam u bolnici tek kada sam bio mali, u 5. - 6. razredu. Imam kratak dah. Ali ispostavilo se da ja nemam takvu bolest. To me je navelo da se ozbiljno bavim sportom. Doktori su mi savetovali da treniram i tako sam postao fudbaler.

Da li idete na preventivne preglede?

- Da. Postoje neke principe koje sam naučio u Njemačkoj, gdje sam živio 20 godina. Jednom godišnje radim krvne pretrage. 5 godina

moraju se obaviti osnovni preventivni pregledi –

debelog crijeva, želuca, itd. U paketu su i redovno ih pravim. Kad pređem 50 godina, počet ću ih raditi češće.

Imate li liječnika opće prakse u Njemačkoj? Koji je sistem tamo?

- U Njemačkoj je svaka porodica, svaka osoba dovedena u ordinaciju. A ako ne može da se nosi sa vašim zdravstvenim problemom, upućuje vas drugom specijalistu. Kod mene su stvari drugačije. Jer zahvaljujući sportu imam mnogo kontakata sa lekarima specijalistima i znam gde da idem.

Ako napravite poređenje između bugarskog i njemačkog zdravstva, šta ostavlja utisak na vas?

- U Bugarskoj, kao i u svakoj oblasti, ima takvih doktora, a ima ih. Vrlo često je stvar sreće na koje ćete naići. Ovdje je cijeli sistem zbrkan. Najveći paravan bugarske medicine je ekonomija, sama država. Sve ide zajedno, ruku pod ruku. Čak i bugarski sport, fudbal, kojim se trenutno bavim. Ako nemamo jaku državu, dobre lidere i želju za promjenom, teško ćemo promijeniti medicinu.

Da li vam je nezakonito tražen novac za recenzije ovdje?

- Ne. Možda zato što imam toliki autoritet da mi nisu ni uzeli novac. Kada su u pitanju mamini ili tatini pregledi, bila sam spremna dati sve za njihovo zdravlje. Ali uvijek su doktori sa kojima sam imala kontakt bili vrlo korektni i nisu uzimali više od onoga što su trebali dobiti. Uglavnom, nisam naišao na loše doktore ovdje. Ali prijatelji su mi pričali o takvim slučajevima i znam da ne mogu svi doktori biti savršeni. Ljudi ponekad griješe. Ali kao iu svakoj drugoj profesiji, i oni sami gube interes i motivaciju da rade dobro zbog grešaka naše državne politike, samog sistema.

Šta vi lično radite da biste ostali zdravi?

- Imao sam jedinstvenu sreću da se bavim sportom dugi niz godina, iako kažu da je "profesionalni sport mrtav". Naravno, ima i nedostataka, ali ih nisam osjetio. Nakon moje fudbalske karijere počeo sam postepeno, godinu za godinom, za smanjenje opterećenja, koji sam imao kao takmičar, i ušao u normalan način života. Jer sportisti imaju potpuno drugačiji metabolizam, a srce je veće – pumpa mnogo više krvi od normalnog srca. Ne treba ga naglo prekinuti. U suprotnom, dobijate na težini, ne osećate se prijatno, a možete dobiti mnogo brže i više bolesti nego osoba koja nije profesionalni sportista.

Niste se udebljali koliko vidim

- Ne. Ja sam jedan, dva kila najviše više nego kad sam igrao fudbal. Fizičku aktivnost imam skoro svaki dan ili 3-4 puta sedmično. Mnogo mi je stalo do snage i zato održavam tonus mišićnih grupa. Takođe mi je stalo do izdržljivosti. Profesionalni sam sportista više od 20 godina i moram trčati 40-50 minuta tri puta sedmično kako bih održala ovo fizičko stanje u kojem se osjećam ugodno. Moji časovi su u različito vreme, zavisi od mog trenerskog programa. Vrlo često nakon što završim treninge svojih fudbalera, treniram i sebe.

Kako jedete?

- Nemam nikakav mod. Trudim se da jedem meso samo jednom sedmično, da ne preterujem, a takođe i sa ugljenim hidratima. Zato ne jedem špagete i takve stvari svaki dan. Trudim se da sve bude izbalansirano, ali bez dijeta. Vježbajući skoro svaki dan, trošim energiju i moram je u skladu s tim dopuniti.

Da li vas je majka jednom počastila babi ilachi?

- Do danas me ponekad liječe bakinim metodama. Na primjer, kada sam prehlađen, ne pijem odmah antibiotik, već se liječim čajevima i inhalacijama od kamilice. Ovo je potpuno praktična stvar iz nekog vremena, ali funkcionira.

Zar ne uzimate tablete?

- Samo minerali, soli, vitamini. Najviše uzimam aspirin sa vitaminom C kada mi je muka. Međutim, ako dođe vrijeme da pijete antibiotike, morate ih uzeti. Ali izbjegavam antibiotike.

Ko je stvorio ovu zdravstvenu kulturu za vas?

- Lično sam ga izgradio tokom godina. Oduvijek sam bio radoznao i tražio sam da izvučem pozitivu od ljudi koje srećem. U Njemačkoj sam puno naučio, a ona je i dalje jedna od vodećih zemalja u medicini iu svakom pogledu. Čitao sam literaturu i takođe iz sopstvenog iskustva. Osjećam se ugodno, osjećam se dobro, stoga funkcionišu moji principi zdravog života.

Preporučuje se: