Dr. Yuri Tornev: Moderna vozila hitne pomoći neće zamijeniti nedostatak obučenih timova

Sadržaj:

Dr. Yuri Tornev: Moderna vozila hitne pomoći neće zamijeniti nedostatak obučenih timova
Dr. Yuri Tornev: Moderna vozila hitne pomoći neće zamijeniti nedostatak obučenih timova
Anonim

Dr. Tornev, da li se nešto promijenilo u hitnoj pomoći nakon deklaracija novog ministra i plana reformi?

- Rok je vrlo kratak da već napravite mnoge promjene. Ali vidim stvarnu želju ministra i njegovog tima da promijene predbolničku hitnu medicinsku pomoć koju su izgradili centri poput našeg. Za to su nam potrebna finansijska sredstva i promjene u zastarjelom zakonodavstvu. Nadam se da će se to i ostvariti, jer CSMP - Sofijska regija vodim već 11 godina. Za to vrijeme bilo je mnogo koncepata, ali nijedan od njih nije realizovan u praksi. U timu Ministarstva zdravlja ima ambicioznih ljudi. Poznajem doktora Šarkova, koji je takođe rukovodio bolnicama, a pre mene je bio direktor ovog centra. On je svjestan sistema za hitne slučajeve. Stoga se nadam da ambicije neće ostati samo riječi.

Što mislite gdje bi trebalo početi?

- Glavni problem ovdje je nedostatak specijalista - ljekara, medicinskih sestara i bolničara. Prosječna starost medicinara je dosta visoka - preko 45 godina, što ne govori dobro za sistem, jer se ne obnavlja. Kriza je počela 2010. godine. Broj ljekara se sve više smanjivao. Nismo postavljali novodiplomirane doktore 3-4 godine. Da se pohvalim da sada imam tu sreću da zaposlim novopečenog diplomca. Ista je situacija i sa sestrama. Ne mogu da se setim kada nismo zaposlili novu diplomiranu medicinsku sestru. Profesija bolničara nestaje jer od 2000. godine nema takve obuke. I još čekamo bolničare. Toliko je vremena prošlo, do sada je to mogla biti uhodana profesija. U Bugarskoj ima mnogo nezaposlenih koji bi to željeli prakticirati. Sa ovim nedostatkom medicinskih stručnjaka u bolničarima je izlaz. Nema drugog spasa.

Možemo kupiti vozila hitne pomoći, opremiti ih po savremenim standardima. Ali ako nemamo obučene ljude, ništa ne funkcioniše. Kažu da će doći iz inostranstva. Ali sa ovim platama -

ko će doći na posao za 300-400 eura

Vijetnamci i Kinezi idu u arapske zemlje i dobiju deset puta više nego u Bugarskoj.

Da li zaista postoji povećanje plate u hitnoj pomoći?

- Da postoji. Sredinom januara, na sastanku u ministarstvu sa zamjenikom ministra Šarkovim povodom ovog povećanja plata od 20 posto, pripremili smo preliminarne procjene. Dobre plate se dobijaju za doktore i druge medicinske specijaliste u odnosu na plate u Bugarskoj. Osnovna plata za doktora bez specijalnosti je 1.100 lv. Sa jednom specijalnošću je 1.200 lv., sa dve 1.300 lv. Dodajući dodatne naknade - za pripravnički staž, noćni rad, prekovremeni rad i sl., moguće je dobiti pristojan platiti. Povećanje bi trebalo da stupi na snagu 1. januara i ljudi već čekaju svoj novac. Sa ovom bedom u Bugarskoj, svako je napravio svoje lične planove za godinu i svaki peni je izbrojan.

Postoji još jedno veliko pitanje o kojem se nije mnogo razmišljalo, iako sam ga pominjao na raznim forumima. Radi se o disparitetu plata zaposlenih u različitim centrima, iako obavljaju isti posao. Istorijski je uspostavljen od 1990-ih, kada su se urgentni centri odvojili od bolnica. Od tada su svi počinjali sa različitom platom, a povećanje je proporcionalno i disparitet se nastavlja. Razgovarali smo sa dr Šarkovim da postepeno radimo na ujednačavanju osnovnih plata, negde da damo više. Čak sam napisao da odjeća u svim CSMP-ima treba biti ista. Jer mi radimo u jednom sistemu. Drugi problem je različito opterećenje. Već će postojati razlika s dodatnim nagradama. Opterećenost timova u Sofiji ne može se porediti sa onim u bilo kom drugom gradu. Stanovništvo je 2 miliona ljudi, a milion dolazi i odlazi svaki dan.

Je li problem opreme riješen? U Rumuniji su vozila hitne pomoći opremljena po standardu i svaki hitni lekar zna kako da radi u njima

- Tako je. Treba izraditi ne samo medicinske standarde za hitnu pomoć, već i standarde za medicinsku opremu i vozila hitne pomoći. Dva puta sam bio u Rumuniji u radnoj posjeti. Ovih dana idem ponovo u Bukurešt. Imaću sastanak sa dr Raedom Arafatom - "ocem" tamošnjeg sistema hitne pomoći, koji uključuje, pored medicinskih, policijskih i vatrogasnih timova. Svi zajedno idu na lice mesta. Izgradili su veoma mršav sistem. Oni se ne bave svim vrstama poziva i medicinske pomoći kao mi ovdje. Ostatak djelatnosti obavljaju privatni i državni medicinski centri i bolnice. Za to imaju i automobile. Palo mi je na pamet da fond zdravstvenog osiguranja plaća i prevoz pacijenata od kuće do zdravstvene ustanove, jer ima mnogo starih i invalidnih osoba. Bili smo u privatnom medicinskom centru koji je kupio 30 automobila i u njima vozio pacijente. Ovo je san za nas.

Razgovarali smo o standardima za medicinsku opremu u ambulantama i za same automobile…

- U Bugarskoj ne postoje takvi standardi. Mi ovde imamo ambulantna kola od prošlog veka. Nije u redu i

kamioni koji će se prilagoditi za vozila hitne pomoći

i to je bila praksa do sada. Dobro je što su krajem 2014. godine centrima i regionalnim zdravstvenim inspekcijama dodijeljena sredstva za sanitarna vozila i opremu za njih. Na sreću, uspeo sam da pronađem namenski napravljeno vozilo hitne pomoći sa posebnim ogibljenjem. Ovdje smo ga naknadno opremili tako da se može podizati i spuštati ovisno o terenu. U Evropi postoji nekoliko tipova standarda za vozila hitne pomoći prema timu koji ih koristi. Nivo A je najniže opremljen automobil, au nivou C se mogu vršiti manje intervencije. Opremili smo naše na nivou B.

Šta će se postići sa tri nivoa opreme ambulantnih kola?

- To znači da će biti stvarne trijaže slučajeva i koji tim i nivo hitne pomoći treba da ide na adresu. Stvari bi trebalo da krenu od dispečerskih centara 112. Ali i tamo plate nisu velike, nemaju lekare specijaliste u timovima. Tamo obuka mora biti vrlo ozbiljna, moraju poznavati simptome kako bi tačno utvrdili o kojoj se bolesti ili stanju radi, da li je hitno ili mogu sačekati i poslati hitnu pomoć zaista hitnom pacijentu. Naši timovi su raspoređeni za sve vrste slučajeva, a u istom trenutku može se pojaviti pacijent kojem je zaista potrebna hitna pomoć, a svaka minuta je bitna. U Njemačkoj se novčano kažnjavaju pacijenti koji zovu nehitnu pomoć. Mislim da su naši centri ostavljeni kao tampon sistema, da ne bi digli buku, da ne bi došlo do nezadovoljstva javnosti. Ako ne služe svemu, zamislite ogorčenost koja će se pojaviti.

Ljudi se opet žale jer kola hitne pomoći kasne…

- Tako je, daću vam primjer iz Kostinbroda, gdje imamo jedan tim. Kada ode na adresu ili mjesto nesreće, a zatim mora negdje hospitalizirati pacijenta, to područje je bez ekipe od nekoliko minuta do pola sata.

Ovo u drugim zemljama nadoknađuju ljudi svih vrsta zanimanja i volonteri koji su obučeni da održavaju disanje i srčanu aktivnost do dolaska tima. A kod nas je sve prepušteno samo sebi. Potrebna nam je politička volja da sve ovo promijenimo.

Preporučuje se: