Assoc. Dr Dimitar Sivrev je doktor medicine. On je jedan od ljudi koji školuju buduće lekare, šef je Katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta Univerziteta Trakija - Stara Zagora. Studenti ga vole, kao i njegova predavanja, iako su ispiti prilično teški i zahtijevaju puno čitanja i solidne pripreme. On je jedan od onih ljudi kojima su automobil i javni prevoz potpuno suvišni. Rastojanja prelazi peške i ne smeta mu to što se Medicinski fakultet nalazi dosta daleko od centra Stare Zagore. On procjenjuje koliko mu vremena treba i uvijek je tačan. Voli šale i uvijek ima nekoga u rezervi za svoje prijatelje. Danas ga tražimo povodom njegovog najnovijeg udžbenika - "Anatomija osobe sa godinama".
Prof. Sivrev, da krenemo od Vaše genealogije, da li dobro poznajete svoje pretke i da li savremeni čovjek treba da zna odakle su njegovi korijeni?
- Naravno da znam svoju genealogiju, ali je ne znam napamet jer je jako duga. Moj otac je, pošto je otišao u penziju, uložio mnogo truda u oblikovanje rodoslovlja. Jedan je od najstarijih u našoj zemlji. Nažalost, zbog preseljenja i dokumenata uništenih u požaru, nije se mogao vratiti prije 1730. godine, kada je djed Radko, koji je sa ocem i stricem putovao u trgovačkom karavanu, za nekoliko minuta ostao bez roditelja u napadu Turski razbojnici. Svi su pobijeni, a mali Rad se sakrio u grmlje i preživio. Po porodičnom predanju, ovi moji djedovi su bili sa Balkana - vjerovatno iz Kotela. Ne samo pojedinac, već i svako društvo mora poznavati svoju istoriju. Ko ne zna svoju prošlost nema budućnost. Osuđen je na izumiranje i zaborav.
Kada ste odlučili da postanete doktor?
- Do 17. godine sam razmišljao da studiram elektronsku specijalnost - radiotehniku. Niko me nije posebno uputio na medicinsku profesiju. Možda moja težnja za humanošću, potpomognuta književnošću,
promijeni moj život
i uputio me na ovu plemenitu profesiju, koja je u našoj zemlji nažalost previše potcijenjena.
Sada ste stomatolog, docent anatomije, šef katedre "Anatomija", kako uskladiti sve ove obaveze?
- Moja interesovanja su raznolika - počevši od alternativne medicine, preko građevinarstva i poljoprivrede, do kompjutera. Naravno, ni u jednoj oblasti ne mogu da se poredim sa profesionalcima, ali se ipak snalazim. Uživam i u stolarstvu, književnosti, obradi metala i bilo čemu drugom što vam padne na pamet. Pretpostavljam da je prošlo vrijeme kada sam se zanimao za astronomiju i elektroniku, a moderne tehnologije se razvijaju takvom brzinom da čak i profesionalci teško idu u korak sa svim novostima.
Prof. Sivrev, kao specijalista poznajete mogućnosti ljudskog organizma. Da li je moguće da se čovjek održi takozvanim "eliksirima mladosti"?
- Postoji mnogo novih izvještaja o "eliksiru vječne mladosti", ali za sada nema dokaza o 100% djelotvornosti bilo kojeg lijeka. Naslijeđe igra važnu ulogu kako u dugovječnosti tako i u mladosti, ali i način života ima snažan uticaj - ishrana, kvalitet vode, čistoća vazduha. Dok
99% svjetskih sredstava se ulaže u ratove i
proizvodnja oružja, ni lijek za rak ni sredstvo za vječni život i mladost neće biti otkriveni. Sada je princip "spasi sebe pojedinačno" ili "spas davljenika je u rukama samih davljenika".
Zato - živite zdravo i ne ponavljajte greške svojih predaka, koje su za njih postale uzrok bolesti i rane smrti. Kada je čovjek radio dugi niz godina, ne treba naglo da prekine svoj posao, ili ako to radi, treba ga zamijeniti nekim lakšim, ali koji mu se sviđa i privlači. Naravno, takvi ljudi ne bi trebali da se preopterećuju, niti da se preopterećuju poslom. Rad bi trebao biti onoliko koliko uživamo u njemu.
A koja su vaša interesovanja?
- Moja interesovanja su veoma široka, ali nažalost zadnjih 5-6 godina nisam imao vremena ni za šta osim za neposredni rad na Katedri za anatomiju. Prije nekoliko godina, u razgovoru na Radio Staroj Zagori, objasnio sam da se snalazim u svim svojim obavezama radeći 16 sati dnevno. Sada se posao povećao i ne mogu sve da uradim ni za 18 sati, pa sam prestao da se bavim mnogim svojim omiljenim aktivnostima. Za sada se ne mogu rastati samo od kompjutera…