Koliko god otrcano zvučalo, do danas jedini način da se uspori starenje je ozloglašeni "zdrav način života". To tvrdi naučnik svetskog glasa akademik Vladimir Skulačev - direktor Instituta za fizičko-hemijsku biologiju, koji se godinama bavi problemima starenja. On sugeriše da poznavanjem bioloških zakona koji funkcionišu u živoj ćeliji možemo "izlečiti" starost kao jednu od glavnih bolesti koje pogađaju ljudski organizam. Ovdje je mjesto da se ukratko podsjetimo da je akademik Skulačev u laboratorijskim uslovima stvorio tzv. Skulačev joni, koji učestvuju u složenom biohemijskom procesu, usporavaju oksidaciju u ćelijama i na kraju - starenje organizma
“Ovaj projekat je izazvao interesovanje širom sveta, i konačno je pre godinu dana američka administracija za hranu i lekove konačno dala dozvolu za sprovođenje kliničkih studija o efektu naših kapi na američke pacijente,” deli naučnik..
akademik Vladimir Skulačev
Akademiku Skulačevu, u nedavnom članku tvrdite da nas umjereni post može učiniti dugovječnim. Koliko je ta tvoja izjava istinita?
- Naučnici već dugo pokušavaju pronaći način da uspore starenje. Ali do danas nije poznata nijedna supstanca ili metoda koja može usporiti ovaj proces. Osim jedne stvari. Ovo je ograničenje u ishrani. Ako je životinja polugladna (tj. ako joj je dato 70% količine hrane koju bi pojela da ima neograničen pristup), živi duže. Osim toga, kako pokazuju eksperimenti, ne samo da produžava životni vijek, već i usporava proces starenja. Znakovi starenja, kao što je sijeda, razvijaju se sporije. Bolesti starije životne dobi kao što su ishemijska bolest srca, glaukom, katarakta, pa čak i rak se povlače i udaljavaju.
Na račun čega se postiže takav efekat? Koji je princip, algoritam da se to desi?
- Naučnici su mislili da ograničavanje hrane usporava metabolizam. Odnosno, manje hrane - manje upotrebe kiseonika, što znači manje procesa oksidacije i kao rezultat toga telo se manje troši.
Nudimo još jedno objašnjenje za efekte ograničenja u ishrani. Donekle isključuje program genetskog starenja. U osnovi, organizam se prisiljava da stari kako bi ljudska vrsta mogla evoluirati. Ali ako počne da gladuje - onda neće moći da evoluira, moraće da se bori da sačuva život, da preživi. A ako u takvoj situaciji organizam ne uključi svoje rezerve, čovječanstvo će umrijeti. Stoga organizam isključuje proces starenja, koji usputno oduzima puno energije, i juri u potragu za hranom. A kada pronađe hranu, ponovo se uključuje u isti program starenja. Jedini način da pouzdano usporite starenje je da ne jedete.
Trebamo li redovno postiti?
- Ne, naravno. Samo povremeno. U tom smislu, vjerski postovi su zaista genijalno uređeni. Po njima je takvo rasterećenje neophodno i na taj način se produžava život. Pozitivna, jedinstvena stvar ovih vjerskih postova je da zaista postoje vrlo mudra ograničenja. Na primjer, djeca, stariji i bolesni ljudi mogu normalno jesti. Dok je za mlade i zdrave korisno gladovati. Ovo daje snažan podsticaj borbi za postojanje naše ljudske vrste.
Ako gladovanje gasi mehanizam starenja, zašto se to onda ne dešava u drugim ekstremnim i životno opasnim uslovima? Zašto je upravo post postao čarobni ključ koji otključava mehanizam protiv starenja?
- U ovoj fazi ne postoje posebni razvoji za djelovanje ekstremnih i životno opasnih stanja u smislu dugovječnosti. U tom smislu, stvari se komplikuju stresom koji prati ovakve ekstremne uslove. I nije tajna da stres ionako skraćuje život.
Vratimo se postu. Na koji način da to učinimo da produžimo život?
- Kao što sam već rekao, možete vjerovati i pokoriti se vjerskim tradicijama posta koje su došle do naših dana iz stoljeća. Jasno je da se ne radi o potpunom izgladnjivanju, već o smanjenju potrošnje hrane za 30-40% i isključivanju mesa sa jelovnika. Dalje, potrebno je raditi takav post sa pauzama, tokom kojih možete jesti koliko god želite.
Šta još osim pravilnog posta možete preporučiti za produženje života?
- Aktivan fizički napor, sport, pozitivan stav. Nauka to potvrđuje: vekovima stara pretpostavka naučnika da ozloglašeno zdrav način života vodi do dugovečnosti je potpuno tačna. To je jednostavno tako. Iako je jedno sasvim jasno: bez učešća nauke ne može se postići značajno produženje života. Ovo je smjer u kojem radimo.