Dr. Inessa Grigorova: Hipertenzija i astma su psihosomatske bolesti

Sadržaj:

Dr. Inessa Grigorova: Hipertenzija i astma su psihosomatske bolesti
Dr. Inessa Grigorova: Hipertenzija i astma su psihosomatske bolesti
Anonim

Dr. Inessa Grigorova je psihoterapeut, vodeći istraživač na Bjeloruskom naučnom odjelu za mentalno zdravlje. Provela je dugoročna istraživanja koja pokazuju da se mnogi ljudi kojima je potrebna stručna pomoć plaše da je potraže. Kao rezultat toga, psihosomatska bolest napreduje, a kvalitet njihovog života drastično se pogoršava. U ovom intervjuu ona govori zašto se ponekad čini da se bolest drži za osobu i ne želi da ode, kako je tijelo povezano s psihom i zašto se nakon mnogo godina kvalifikovane medicinske nege takvi pacijenti ne mogu oporaviti

Dr Grigorova, ima li danas mnogo pacijenata sa psihosomatskim oboljenjima?

- Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 38-40% pacijenata koji posjećuju terapeuta pati od psihosomatskih bolesti.

Kako utvrditi da je ovo psihosomatska bolest, a ne nešto drugo?

- Prvo, sa računa pacijenta. Svoju priču počinje činjenicom da se dugo lečio, možda šest meseci, godinu, dve… i nijedan tretman nije uspeo. Odlazi kod jednog, drugog, trećeg terapeuta, rade mu testove i neki simptomi se ne uklapaju u tradicionalnu simptomatologiju bolesti. Doktor mu prepisuje lekove po protokolu, sve je kako treba. On odlazi i čini se da mu je bolje. Nakon nekog vremena vraća se sa istim pritužbama.

Koje bolesti najčešće mogu biti psihosomatske?

- tzv Chicago Sedam takvih bolesti. Uključuje hipertenziju, astmu, peptički ulkus, ulcerozni kolitis, atopijski dermatitis, koronarnu bolest srca, tireotoksikozu (sindrom povezan s prekomjernom proizvodnjom hormona štitnjače). Sada su ovoj sedmici dodane i druge bolesti koje su povezane sa psihosomatskim poremećajima. To su: alergija, bulimija, anoreksija, pa čak i onkološki procesi. Takav fenomen kao što je psiho-onkologija već postoji.

Šta može učiniti terapeut ako vidi da pacijent već šest mjeseci boluje od hipertenzije, da mu krvni tlak ne pada, a pritom su testovi dobri?

- Treba poslati psihoterapeutu. Postoje posebni upitnici i skale koje pacijenti mogu ispuniti čak i sa terapeutom. Na primjer, na skali ima (anksioznost i depresija) ima 14 izjava. Sedam za identifikaciju anksioznosti i sedam za prepoznavanje depresije. Pacijent to može učiniti za samo dvije minute, a doktoru će trebati minut i po da protumači pacijentove odgovore i kaže da li ima anksioznost i depresiju.

Možete li navesti primjere iz vaše prakse kada su vas tražili pacijenti sa psihosomatskim bolestima?

- Lakše je reći koji pacijenti nemaju psihosomatske bolesti. Moj doktorski rad se odnosio na psihoterapiju pacijenata oboljelih od raka štitnjače. Danas kažu da ova bolest može biti i psihosomatska. Štitna žlijezda je organ broj jedan koji reagira na stres. To je kao "štit". Ako se izborila sa stresom, kod osobe se aktivira adaptivni odgovor i on to olako toleriše. Ako ne, tada se u tom području nakuplja kronični stres. Funkcija organa je oštećena.

Dešava se da dođu ljudi koji imaju hronično ponašanje boli: kada bol u osobi postane sporedna korist.

Kako se ovo manifestuje?

- Uz pomoć bola čovjek izbjegava odgovornost. Kada počne da se razbolijeva, dobija više pažnje. Popravio je ovo i upamtio.

Zapravo, zar ga ništa ne boli?

- On osjeća bol. Hipohondri kažu da ih nešto boli, a u stvarnosti nemaju ništa. U slučajevima kroničnog ponašanja boli, na primjer, osoba dođe kod mene i kaže da ima glavobolje nekoliko godina. Pitam ga kada se javlja ovaj bol i da li je povezan sa stresnim opterećenjima. Kaže da nije, ujutru se budi sa glavoboljom. Istraživanja pokazuju da nema problema s ovim

Onda se ispostavi da je jednom, kada su imali sastanak u zagušljivoj prostoriji, pred svima ukoren, a ta informacija mu je postala psihotraumatična i počela je da ga boli glava. I ova glavobolja je popravljena.

Za dvije godine?

- Da. Svaki put kada neko izrazi nezadovoljstvo ovom osobom, glava ga boli. Negativne informacije su povezane s glavoboljama.

Zbog njega više ne ide na sastanke, njegove kolege mu onda pričaju šta se tamo dogodilo. On sam, ne sluteći toga, koristi glavobolju da manipuliše drugim ljudima kako bi dobio potrebne informacije.

Dešava se da dođu ljudi koji, kada im pomognem da se izbore sa bolom, ostanu nezadovoljni. Imao sam pacijentkinju sa ekcemom na rukama deset godina. Kod kuće je čistila rukavicama, ali češće je to bila dužnost muža i djece.

Nakon nekoliko sesija akupunkture i psihoterapije, njene ruke su se razbistrile. Kažem joj, "To je super!" A ona je odgovorila da su joj ruke zarasle, ali sada će morati da ostane kod kuće da čisti i kuva. Tada sam shvatio da je to kronično ponašanje protiv bola gdje je bol sekundarna korist.

Je li istina da su sve bolesti uzrokovane živcima?

- Sve je međusobno povezano u tijelu. Udariš prstom i čuješ to u mozgu, svuda boli. Holistički pristup u psihoterapiji govori o cjelovitosti. Sada postoji čak i novi pravac - biopsihosocijalni pristup. Tako je sve kod nas kao cjelina.

I, naravno, sve bolesti su vezane za mentalne procese, a odražavaju se i na neke reakcije organizma.

Da li hipohondri često imaju psihosomatske bolesti?

- Hipohondrijski poremećaji nisu tako česti - 1% svih pacijenata. Hipohondrijci su uvjereni da sve boli i čak sami sebi postavljaju dijagnozu. Ali instrumentalne metode to ne potvrđuju. Kod ovakvih pacijenata pokušavamo da shvatimo šta se krije iza ove stalne želje da budu bolesni, a najčešće su to ljudi kojima se u porodici ne poklanja mnogo pažnje. Zato i dolaze kod lekara. I obratiće pažnju na njih po protokolu, pregledaće ih.

Koliko je česta psihosomatska neplodnost?

- Postoji koncept psihosomatskog steriliteta. Kada mi dođu žene sa neplodnošću, u skoro 100% slučajeva nađemo probleme koje je potrebno psihoterapijski rješavati. To može biti strah od promjena u tijelu, od porođaja… Imala sam pacijenticu kojoj je majka umrla na porođaju, a ona mi je rekla da je ubila svoju majku. Osjećaj krivice sve blokira i djevojka ne može zatrudnjeti.

Ponekad devojke pokušavaju da zatrudne i ne uspevaju jer ne žele da imaju decu. To je ono što društvo ili njen muž želi od nje. Nedostaje zrelost majke. Postoje trenuci partnerske nekompatibilnosti.

Za žene koje dolaze sa neplodnošću radimo kartogram. Stavljaju tačke na komad papira gde žele da budu muž, majka, baka i dete koje planiraju da budu. U većini njih ispada da dijete završi na mjestu gdje je neprijatelj ove žene, pa stoga ona ne želi da ga rađa.

Ponekad se ispostavi da su djeca na kartogramu u ženinoj prošlosti. A ako su u prošlosti, kako je onda roditi? Djevojčica vidi da je ono što se dešava u njenom životu psihološki stav, i počinjemo uz pomoć psihoterapije da riješimo njen problem. I nakon nekog vremena dolazi trudnoća.

Koliko stres ili trauma moraju biti ozbiljni da bi izazvali psihosomatsku bolest?

- Najjačim psihotraumama smatraju se smrt muža ili žene, razvod, razvod, zatvor, otpuštanje s posla, smrt voljenih, nesreće, bolesti. Ako je osoba imala nekoliko ovih događaja u protekloj godini, onda je najvjerovatnije da će se razviti psihosomatski poremećaj.

Ali postoje i slučajevi u kojima na razvoj psihosomatskih bolesti utiče hronični stres. Kada svaki dan nešto kapne i zadnja kap prelije šolju, počinje psihosomatika.

Preporučuje se: