Advokat Milen Penev: Naredba ministra zdravlja o potvrdama vodi ka širenju epidemije

Sadržaj:

Advokat Milen Penev: Naredba ministra zdravlja o potvrdama vodi ka širenju epidemije
Advokat Milen Penev: Naredba ministra zdravlja o potvrdama vodi ka širenju epidemije
Anonim

Milen Penev je advokat sa ozbiljnom praksom u širokom spektru oblasti poslovnog prava. Zanimaju ga i pravni aspekti pandemije COVID-19 i zaštita ljudskih prava u tom kontekstu. Obavljao je različite funkcije, uključujući šefa pravnog odjela Raiffeisen Leasinga Bugarska i višeg advokata u jednoj od vodećih advokatskih kancelarija u Bugarskoj i širom svijeta – CMS. Dobio je visoke pohvale za svoj rad od svojih bugarskih i stranih klijenata i partnera.

Adv. Penev, kakvo je vaše mišljenje kao pravnik o poslednjoj naredbi ministra zdravlja - dr Stoycho Katsarov?

- Ministar zdravlja je 3. novembra opozvao svoju naredbu od 19.10.2021. kojom se ograničavaju ljudska prava na osnovu zelenog sertifikata i izdao drugi sa gotovo identičnim sadržajem. Jedna od glavnih "inovacija" u ovoj naredbi je uključivanje nastavnika u sistem diskriminacije putem sertifikata - tačka 20 Naredbe. Jedini način na koji se ovaj čin može opisati je još jedno ismijavanje vladavine prava i mogućnosti pravične pravde.

Nametnuta praksa da ministar zdravlja stalno ukida i mijenja svoje naredbe za uvođenje privremenih protivepidemijskih mjera ima vrlo jednostavan cilj - da se oduzme mogućnost da se na njegove naredbe efektivno uloži žalba.

Kada se podnese pritužba, potrebno je tehničko vrijeme da se pokrene postupak, zakaže sudska rasprava, da se slučaj završi sudskom odlukom. Sve ovo traje najmanje nekoliko mjeseci. Kada naredbu ministra on ukine i samim tim više ne postoji u pravnom miru, to daje sudu osnov da prekine predmet, zbog nepostojanja predmeta i pravnog interesa. Na ovaj način, aktivnosti ministra zdravlja ostaju potpuno nekontrolisane, a sav trud aplikanata i vrijeme, trud i novac koji su oni uložili propadaju.

Zašto se to dešava ovako?

- Sve je to rezultat izmjena i dopuna Zakona o zdravstvu iz proljeća prošle godine, a posebno čl. 63. Ove zakonske izmjene nastale u st. 3 čl. 63 izuzetno široke mogućnosti za proglašenje vanredne epidemijske situacije, a u st. 4 ovlastio ministra zdravlja da bude vrhovni komandant za zdravlje i život ljudi u Republici Bugarskoj. Nijedan državni organ trenutno nema tako neograničenu i u praksi moć lišenu mogućnosti javne kontrole. Jedini koji mogu uticati na ministra zdravlja su premijer i predsednik, ali ne i normalni bugarski građani po sudskom ili administrativnom nalogu. Ovo postavlja veoma ozbiljno pitanje da li je Bugarska u ovom trenutku demokratija i da li je sačuvan društveni ugovor između građana i države.

Za ovo stanje kriv je i Ustavni sud (US). Tekstovi čl. 63, par. 2-7 je napadnut pred Ustavnim sudom od strane predsjednika Bugarske.

Vrhovni sud nije uvažio zahtjev predsjednika i potvrdio zakonitost napadnutih normi odlukom broj 10 od 23. 07. 2020. Posebno mišljenje o podnesenog zahtjeva, evo dijela njihovih argumenata:

“Zaštita javnog zdravlja zapravo je usmjerena na zaštitu života i zdravlja svakog građanina, a pravo na život je neotuđivo pravo i njegova zaštita može biti razlog za ograničavanje osnovnih prava. Ova okolnost, međutim, ne mijenja uslov da se ova ograničenja utvrđuju zakonom, a ne naredbom ministra.

Naravno, ponekad su neophodne hitne mjere. Hitnost, međutim, nije ustavni pojam, a drugo, "hitno" ne znači "izvanredno" samo po sebi, tj. ograničavanje osnovnih prava.

Naprotiv - mjere koje ograničavaju osnovna prava, hitne ili ne, su vanredne - i mogu se odrediti samo zakonom. A izvršna vlast može primijeniti samo ove mjere (ovaj zakon), kao što je, na primjer, izricanje jedne ili druge mjere u svakom drugom regionu zemlje.

Zaključno: postupanje ministra zdravlja od 3. novembra nije iznenađujuće. Takve radnje se periodično ponavljaju više od godinu dana. Sama činjenica da je nadležnost po žalbi na njegove naredbe preneta sa Vrhovnog upravnog suda na Upravni sud – Sofija-grad, a proteklih dana odbijeni svi zahtevi za obustavu prethodnog izvršenja naloga od 19.10.2021. jasan znak kako se stvari razvijaju. Jedino tijelo u ovom trenutku koje može uspostaviti ravnotežu u državi i dati šansu za normalnost je Narodna skupština.

Trebalo bi ukinuti vanredne ovlasti ministra zdravlja i usvojiti tekst u Zakonu o zdravstvu kojim bi se vakcinacija protiv Covid-19 utvrdila kao potpuno dobrovoljna, čime bi se zaustavili svaki pokušaj diskriminacije i prisile bugarskih državljana.

Koji su vaši razlozi za vaše mišljenje o ovim narudžbama?

-Moje mišljenje je da je ovo krajnje nezakonita naredba. Naveo bih neke od osnova u prilog mojoj tezi, počevši od činjenice da vakcine nemaju normalnu dozvolu za stavljanje u promet. Imaju jedan hitan slučaj koji je uslovljen, preostale su dvije do tri godine za tekuća medicinska istraživanja i eventualni dokaz njihove efikasnosti i sigurnosti.

Dodao bih i činjenicu da kao što su proizvođači vakcina oslobođeni odgovornosti na osnovu ugovora sa Evropskom komisijom, tako je i država izuzeta od nošenja istih, kroz informirani pristanak koji ljudi potpišu prije vakcinacije. U stvari, ovo su vakcine za koje niko nije odgovoran.

Druga velika nepravilnost u uvođenju zelenih sertifikata je činjenica da su vakcinisane osobe i dalje nosioci zaraze covid-om, ali i dalje dobijaju punu slobodu kretanja i kontakta. Iz ove posljednje činjenice slijedi da ova naredba nema nikakvo medicinsko značenje.

Činjenica da je vakcinisanim osobama koje mogu prenijeti bolest omogućen slobodan pristup svim mogućim javnim događajima i mjestima znači da ova naredba, umjesto ispunjenja svrhe ograničavanja epidemije i zaštite života i zdravlja ljudi, koja je u osnovi njegova pravna svrha, u praksi dovodi do suprotnih rezultata. Ova naredba pomaže u povećanju zaraze, širenju epidemije i povećanju broja oboljelih. Od sada ovaj dokument gubi svoje čisto medicinsko značenje, a pitanje zašto je uopšte izdat je veoma ozbiljno.

Image
Image

Advocate Milen Penev

Koje propise krši trenutna naredba?

- Naredba je u suprotnosti sa velikim brojem zakonskih akata, uključujući i tekstove iz Zakona o zabrani diskriminacije, zbog činjenice da su ljudi podijeljeni u tri grupe - vakcinisane, reinficirane i one koji ne spadaju u prve dvije grupe, poput vakcinisanih, su privilegovane i imaju pun skup ljudskih prava, dok su ljudi iz druge dvije grupe podložni raznim diskriminatornim ograničenjima. Najgora situacija je za osobe koje ne spadaju u prve dve grupe (vakcinisane i one koji su bili bolesni).

Da bi zadržali posao, ako su medicinari, radnici na svim brojnim lokacijama navedenim u naredbi, studenti koji pohađaju nastavu itd., jedina opcija im je da povremeno rade PCR, test na antigen ili da biti vakcinisan. Jasno je da se radi o diskriminaciji i nasilju protiv njihove volje, ali još ozbiljniji je problem koji pogađa i mnoge osobe sa hroničnim, autoimunim bolestima, teškim alergijama, sa sklonošću trombozi, koji su imali srčani udar. Nije medicinski preporučljivo da se svi vakcinišu. Zatim, da bi radili, moraju da potroše ozbiljne iznose na testiranje. Sa 8 PCR testova mjesečno, ovo daje ukupno 720 BGN mjesečno po prosječnoj cijeni PCR testa od 90 BGN

Sa antigenskim testovima stvari su slične, kao i za 12 testova, ako pretpostavimo prosječnu cijenu od 25 BGN za svaki, ljudi moraju platiti 300 BGN za njih. Mjesečno. Ovo je ogroman finansijski teret za one koji se nisu oporavili i iz ovog ili onog razloga ne mogu ili ne žele da se vakcinišu. Kao i ovdje, ova podgrupa pada u najgoru situaciju, koja ne samo da ne želi da se vakciniše zbog svojih ličnih uvjerenja, već im je to kontraindikovano iz čisto medicinskih razloga.

I onda dolazi pitanje: šta da rade? Ako žele da zadrže posao, obavezni su da se vakcinišu, što već predstavlja opasnost po njihovo zdravlje, pa čak i po život. Ovdje treba napomenuti da se time krše i odredbe Zakona o radu – poslodavac može jednostrano promijeniti radni odnos samo u slučajevima izričito uređenim zakonom. Druga opcija je promjena radnog odnosa uz saglasnost radnika.

U skladu sa Zakonom o radu, radni odnos se ne može menjati na osnovu zelenih sertifikata, kao ni prema tome ko je vakcinisan ili ne. Takve hipoteze se ne mogu stvarati po nalogu ministra zdravlja - to je protivzakonito. Druga pogođena grupa su osobe iz čl. 29 naredbe, odnosno medicinskih službenika i osoblja kojima nije dozvoljen rad ako ne ispunjavaju uslove za zeleni sertifikat.

Ovdje također moramo shvatiti duboko nemoralnu prirodu ovog reda, kao i njegov antimedicinski aspekt. Ovakvim postavljanjem stvari, velikom dijelu medicinara je obustavljen pristup radnim mjestima, jer neki od njih nisu vakcinisani, i to upravo u uslovima epidemije. Kako ostaje otvoreno pitanje, ko će se brinuti o bolesnima?

I za pacijente sa Covid-19 i za sve ostale. Šta će biti s epidemijom - hoće li se ona obuzdati ili, naprotiv, sa manjim brojem ljekara u bolnicama, hoće li se ukupna zdravstvena situacija u zemlji još više pogoršati? Zatim, kršenja su u Zakonu o visokom obrazovanju. Ovim zakonom nije predviđena mogućnost uskraćivanja školovanja učenicima, što će biti posljedica ove naredbe.

Oduzimanje prava na posjetu pacijentima je također nezakonito, prema tački 30. naredbe. Postoje veoma ozbiljne povrede određenog broja članova Ustava, kao što je, na primer, član 52, st. 4, koji kaže da niko ne može biti podvrgnut prinudnom liječenju i sanitarnim mjerama, osim u slučajevima predviđenim zakonom.

I u ovom slučaju ove mjere nisu izrečene zakonom, već naredbom ministra zdravlja, što je pravni akt mnogo nižeg ranga. Kršeno je i nekoliko tekstova člana 48. koji se odnose na radna prava ljudi. U velikoj mjeri, ova krivična djela se preklapaju sa nekim odredbama Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o radu. Krše se i tekstovi u Ustavu koji se odnose na pravo na obrazovanje. Ovo pravo je sadržano iu Zakonu o visokom obrazovanju iu Ustavu.

Ima li kršenja u suprotnosti sa evropskim propisima i međunarodnim sporazumima?

- Da, važno kršenje koje je izvršeno ovom naredbom odnosi se na samu Evropsku Uredbu br. 2021/953 od 14. godine.06.2021, koji reguliše izdavanje zelenih sertifikata. Na mnogim mjestima u uredbi izričito piše da se potvrde po ovoj uredbi izdaju isključivo u svrhu omogućavanja besplatnog putovanja u okviru aktuelne pandemije. Odnosno, ovi sertifikati služe samo i samo za putovanja između evropskih zemalja. To je njihova jedina svrha propisana uredbom.

S druge strane, vidimo da ministar zdravlja pokušava da koristi zelene sertifikate u potpuno druge svrhe, odnosno da stvori unutrašnja državna ograničenja, sa izraženom diskriminatornom prirodom prema bugarskim građanima. Ovo je još jedan razlog za nezakonitost naredbe, jer je u suprotnosti sa svrhom evropske regulative.

Treba istaći da je u tački 36. preambule uredbe navedeno da je neophodno spriječiti direktnu ili indirektnu diskriminaciju u odnosu na propis. Tamo je izričito napisano da će biti ljudi koji ili nisu imali priliku da se vakcinišu, ili su odlučili da to ne urade, kao što je isti predmet.36, završava se riječima: "… ovaj propis se ne može tumačiti kao da utvrđuje pravo na vakcinaciju ili obavezu vakcinacije".

Gdje se nalazi ova evropska regulativa u hijerarhiji bugarskog zakonodavstva?

- Ovo je akt koji ima direktnu primjenu. Odnosno, možemo pretpostaviti da je to dio bugarskog zakona, jer se direktive moraju implementirati uz stvaranje dodatnog bugarskog zakona. Uredba djeluje direktno i kada se usvoji, odmah postaje dio bugarskog zakona. Ovo je ujedno i najflagrantnije kršenje ove evropske uredbe, koja posebno reguliše izdavanje zelenih sertifikata.

Pored kršenja mnogih zakona, ustava, evropske regulative, imamo i kršenje međunarodnih akata koji regulišu i štite ljudska prava. Ovo je Univerzalna deklaracija UN-a o ljudskim pravima, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kršenje Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom itd. Dakle, postoji mnogo razloga da ovaj nalog bude proglašen nevažećim i nadam se da će to učiniti bugarski sud.

Preporučuje se: