Lajkujte i prihvatite sebe kako biste imali uspješne odnose s drugima

Sadržaj:

Lajkujte i prihvatite sebe kako biste imali uspješne odnose s drugima
Lajkujte i prihvatite sebe kako biste imali uspješne odnose s drugima
Anonim

Odnosi u ljudskom životu su među događajima koji ga čine vrijednim i vrijednim. Daju mu nadev. Ali šta je prava veza, kako nastaje? Kako da prepoznam osobu sa kojom mogu da ga kreiram? Kako da se ne izgubim u tome, kako da se ne držim toga, kako da živim s tim, kako da nastavim živjeti ako ili kada se završi?

Svako od nas se suočavao ili stalno živi sa ovim pitanjima. Mnogi nikada ne pronađu prave odgovore. Zato vam nudimo mišljenje psihologa Boryane Borisove o ovim pitanjima.

Da bismo imali uspješan odnos sa drugom osobom, potrebno je prije svega imati pun odnos sa samim sobom. Hajde da se svidjamo jedno drugom. Da prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo. Da nam se svidja sve na sebi – naš izgled, naši talenti, naše vještine. Da bismo se osećali srećno, da bismo imali dobar odnos sa samim sobom, potrebno je da pronađemo ono što nam pričinjava zadovoljstvo kada to radimo, privlači nas to, i nekako bez napora razvijamo to kao znanje i veštinu.

Sport nam također može pomoći da se osjećamo dobro u sebi. Da vježbamo iz zadovoljstva i zdravlja, a ne da se mučimo ili tražimo postignuća. Da vježbamo kako bismo imali zdravo tijelo u kojem se dobro osjećamo. Imati potpuni odnos sa samim sobom uključuje naš osjećaj smisla i smjera u našim životima. To znači dostižan cilj u životu koji treba postići korak po korak. Važno je da cenimo svoj život, da ga živimo u potpunosti svaki dan prema našem kriterijumu sreće.

Tako, prihvatanjem sebe i sopstvenog života kao vrijednih, također ćemo imati vrijedne veze sa ljudima oko nas.

Kako stvoriti uspješnu vezu?

Od koga i kako učimo uspostavljati veze? Kada i gdje učimo komunicirati? Šta je to što nas pokreće kada imamo ili želimo da imamo vezu….

Shvatali mi to ili ne, htjeli mi to ili ne, kopiramo model naših roditelja. Komuniciramo na način na koji oni komuniciraju, povezujemo se onako kako smo gledali naše roditelje kako to rade. Hteli to ili ne, kada volimo, izražavamo svoja osećanja na način na koji su naši roditelji izražavali svoja osećanja prema nama ili smo ih gledali kako međusobno izražavaju svoja osećanja. Prvi ljudi od kojih dobijamo informacije o sebi, o svijetu, o odnosima među ljudima, su naši roditelji.

Prihvatamo sebe kao vrijedne ako su nas roditelji prihvatili kao vrijedne i značajne. Mislimo da zaslužujemo ljubav ako smo je bezuslovno dobili od roditelja kao djeca. Vjerujemo u sebe, u život, u Boga, ako smo bili bezuslovno voljeni.

Malo nas je dovoljno srećno da naši roditelji s njima otvoreno i otvoreno razgovaraju o prijateljstvu, ljubavi i seksu. Dok odrastamo, živimo u svom vlastitom svijetu fantazije i snova. Nemamo pojma o stvarnom životu, ljudima i odnosima. Otvoreno vjerujemo našim prijateljima jer su nam potrebni. Želimo da budemo voljeni i volimo svim svojim srcem. Poklanjamo se. Kao odgovor, dobijamo odgovore poput "nemoj da se držiš za mene, gušiš me, treba mi sloboda"… i ne razumemo gde je problem.

Očekivanja

Očekivanja koja imamo u vezi sa vezama stvaraju razočarenje kada se veza ne završi onako kako smo željeli ili očekivali. Kada se stvarnost ne poklapa sa scenarijem u našoj glavi.

Često imamo očekivanja kojih nismo svjesni. Ovo je naš scenario koji želimo da se desi kada upoznamo drugu osobu. To je naša ideja o tome šta želimo u vezama i kakve stvari treba da se dogode. I da li iznosimo svoja očekivanja? Jesmo li ih svjesni? Jesmo li jasni? Da li ih dijelimo? Ili ih otkrivamo u procesu nastajanja odnosa i razumijemo ih kada se razlikuju od želja, očekivanja i namjera druge osobe prema toj osobi?!

Kada se želje njih dvoje u vezi sa onim što se dešava u vezi raziđu, onda dolazi razočarenje, koje vodi svakog u svom pravcu. I dolazi patnja. U glavi nam se vrte misli poput: "Nisam voljena, željena, preferirana"…, "Napuštena sam, ni za šta nisam dobra, ljubav je glupa, muškarci/žene su loš posao". Ovo su, naravno, samo tmurne misli i srećom nemaju nikakve veze sa istinom o nama samima. Na sreću, ne dešava se svaki mračni scenario koji vam padne na pamet.

Kada ode osoba koja je nakratko bila prisutna u našem životu, dobro je nositi se sa razdvojenošću, a da ne izgubimo sebe. Ono što nam ostaje nakon svake osobe koja nas napusti smo mi sami. Tokom čitavog života imamo odnos sa samim sobom.

Da vam druga osoba ne slomi srce, prvo je dobro

za ulazak u komunikaciju bez očekivanja,

da će ta osoba postati vaš muž/žena i da ćete živjeti svoj život s njim. Sa osobom ulazite u komunikaciju kako biste je upoznali, osjetili, osjetili njeno prisustvo, kako se osjećate pored nje. Slobodno i otvoreno komunicirate. Postavljate pitanja na koja želite da znate odgovore. Neka komunikacija bude vesela, donosi radost. Neka bude oslobođen pretenzija, sumnji, neprijateljstva. Neka uzajamno samootkrivanje donese radost.

Ako uopšte može postojati plan (gotovi scenario) u našim glavama o našim odnosima, neka tako bude. Otvorena i slobodna komunikacija. Bez očekivanja. Bez nametanja naše matrice odnosa drugoj osobi. Budimo svjesni toga, budimo jasni šta želimo, ali ne zaboravimo da druga suprotnost možda ne odgovara našoj matrici. Možemo se s njim osjećati dobro, zabavljati se, dobiti razumijevanje i razumijevanje u komunikaciji, ali se veza može završiti i bez ulaska u našu matricu, tj. ne onako kako želimo. Slobodno doživimo svaki odnos sa drugom osobom onakvim kakav jeste, prihvatimo drugu osobu onakvom kakva jeste, prihvatimo njene lične planove i želje. I pređimo otvoreno na sljedeću osobu u našim životima.

Sputani smo mnogim klišejima, normama, predrasudama, etiketama. Ljubav ne toleriše ljudska ograničenja. Ljubav se odnosi na doživljavanje, ona skida etikete. Poznat je po strasti, impulsu i energiji koju daje. Ljubav je neodoljiva privlačnost i obostrana je.

Uđimo u komunikaciju sa drugom osobom uz dozvolu koju dajemo sebi, da sa njom doživimo sve što možemo, bez ograničavanja i postavljanja barijera. Doživimo ovaj odnos bez prejudiciranja druge osobe. I da znamo da imamo dovoljno snage u sebi da nastavimo život bez njega i dovoljno razloga da živimo nakon što se naša veza završi. Ono za šta ćemo nastaviti da živimo zove se Ja. Nastavit ćemo živjeti da razvijamo sebe, svoje talente, svoje vještine, živjet ćemo da se zabavljamo, da otkrivamo nova mjesta u svijetu, da upoznajemo i upoznajemo nove ljude, da otkrivamo knjige i životne istine…

Preporučuje se: